DUŠANKA JE MUŽU PUCALA U GLAVU, A ROĐENOG BRATA ZAPALILA ZBOG NASLEDSTVA Zvali su je "Gospođa Kameleon", radila je u sudu, a onda postala noćna mora za policiju
Dodajte Kurir u vaš Google izborDušanka Petrović je svojim postupcima narušila je duboko ukorenjene norme balkanskog društva i učinila nešto što se veoma retko vezuje za žene na ovim prostorima, ali u izrazito negativnom kontekstu.
Umesto da pažnju javnosti stekne kroz karijeru, uspeh ili politički angažman, postala je poznata po povezanosti sa kriminalom. Posebnu osudu izazvala je činjenica da jeoduzela život rođenom bratu, što se u tradicionalnoj i patrijarhalnoj sredini smatra jednim od najtežih prestupa.
U njenom ranijem životu nije bilo mnogo pokazatelja koji bi nagovestili da će jednog dana postati jedna od najpoznatijih i najkontroverznijih osoba iz kriminalnog miljea Srbije i Balkana. Nije pripadala socijalno ugroženim slojevima, niti je bila bez obrazovanja ili životnih mogućnosti. Naprotiv, po mnogo čemu odudarala je od uvreženih predstava koje ljudi često imaju o osobama povezanim sa kriminalom.
Dušanka Petrović, poznata i kao "Gospođa Kameleon" je žena sa možda najdebljim dosijeom na ovim prostorima, a u dosijeu su i najteža krivčna dela, uključujući i dva ubistva: muža i brata, a uspela je i da postane vođa "ženske bande".
Karijeru započela u pravosuđu
Dušanka je svoju karijeru započela u Privrednom sudu u Beogradu, gde je radila kao stručna saradnica. Prema dostupnim informacijama, krala je ključeve od svojih koleginica i kolega, pravila duplikate uz pomoć kojih je kasnije ulazila u njihove stanove i krala vrednije stvari.
U tom periodu počela je da koristi još jednu svoju sposobnost, izuzetno vešto je imitirala potpise, što joj je koristilo prilikom zloupotrebe ukradenih platnih kartica. Vremenom je usavršila tu veštinu do te mere da je postala prepoznatljiva po sposobnosti falsifikovanja dokumenata.
Međutim, kao i mnogi pripadnici kriminalnog miljea, odala ju je raskošna potrošnja. Tokom devedesetih godina, u vreme ekonomske krize i teških prilika u Srbiji, njen stil života privukao je pažnju nadležnih organa, koji su ubrzo otkrili čime se zapravo bavi. Nakon istrage ostala je bez zaposlenja, a potom je osuđena zbog krađe i falsifikovanja, zbog čega je završila u zatvoru.
Kasnija psihološka procena pokazala je da se radi o veoma inteligentnoj osobi, sposobnoj da se brzo prilagodi različitim okolnostima i ljudima sa kojima dolazi u kontakt. Ipak, te sposobnosti nije koristila na konstruktivan način.
Prema navodima iz istrage, posedovala je izuzetnu veštinu imitacije potpisa i bilo joj je dovoljno svega nekoliko pogleda na nečiji dokument kako bi verno reprodukovala potpis.
Udala se za 20 godina starijeg
Dušanka je odslužila kaznu i vratila se u društvo, ali daleko da se resocijalizovala. Zapravo, smišljala je novi plan, koji će joj doneti još više novca, kako je mislila, uz manji rizik.
Dušanka se udala se za dvadeset godina starijeg Selimira Trpkovića, penzionisanog vojnog pilota. Ubedila ga je da svoj stan prepiše na njenu ćerku iz prvog braka. Kada je nesrećni čovek to uradio, nije potpisao samo prenos stana, već i sebi smrtnu presudu.
Živeli su na Novom Beogradu i Selimir je džogirao pored Save svakog jutra.
Jednog dana, kada su krenuli zajedno, Dušanka je izvadila pištolj i pucala mu u glavu. Posle toga je počela da zapomaže i da doziva u pomoć, simulirajući da su ih napali neki nepoznati ljudi. Ipak, ova smrtonosna prevara joj nije prošla. Osuđena je na 14 godina zatvora i poslata u Zabelu u Požarevac.
Tokom istrage ovog zločina, inspektori su došli do saznanja o načinu na koji je Dušanka govorila o svom suprugu, kao i o tome da je, prema njihovim tvrdnjama, još od početka veze imala određene namere. Jednom prilikom navodno je izjavila da je upoznala imućnog starijeg muškarca koji želi da je oženi.
Prema rečima inspektora koji je radio na slučaju, suprug joj je bezrezervno verovao i bio veoma vezan za nju. Kako je isticao, bio je ponosan na svoju znatno mlađu partnerku, iako je između njih postojala velika razlika u godinama.
Istražitelji su kasnije rekonstruisali događaje koji su prethodili ubistvu. Navodno mu je predložila večernju šetnju, predstavljajući je kao prijatan zajednički trenutak. Dok je on išao nekoliko koraka ispred nje, nesvestan opasnosti, ona je iz torbe izvadila oružje koje je prethodno pripremila, stavila rukavicu i potom ispalila hitac u njegov potiljak.
Ženska banda
Tamo je bila jedno vreme, zbližila se sa drugom zatvorenicom, Ljubicom Kolovrat i njih dve su se sprijateljile. Ljubica je već bila na slobodi kada je Dušanka puštena na vikend, posle osam godine robije, tokom kojih se primereno ponašala. Ali, sa tog, prvog vikenda, Dušanka se nije vratila, već je pobegla kod Ljubice u Bosnu i Hercegovinu.
Tu su im se pridružile i Dušankina ćerka Jelena iz prvog braka, a potom i Janja Anđelić. Prevarom, Dušanka je došla do lažnih dokumenata BiH, na ime Ana Boreli. Na meti ženske bande našli su se usamljeni ljudi, a onda su ima apetiti porasli i rešili su da urade veliki posao.
Ubistvo brata
Dušanka je sa rođenim bratom nasledila stan na Novom Beogradu nakon smrti njihove majke. Kako između njih nije bilo dogovora oko prodaje nekretnine i podele novca, prema navodima istrage odlučila je da problem reši na najbrutalniji način, uklanjanjem brata iz cele priče.
Aleksandar Petrović je, verujući da odlazi na ljubavni sastanak, namamljen u Sarajevo preko Ljubice Kolovrat. Umesto susreta koji je očekivao, tamo je ubijen, a njegovo telo potom spaljeno kako bi se prikrili tragovi zločina.
Iako je nakon svega uspela da pobegne u Srbiju, policija ju je ubrzo locirala, uhapsila i sprovela u kazneno-popravni zavod Zabela radi izdržavanja kazne. Nekoliko godina kasnije, 2007. godine, sud u Bosni i Hercegovini proglasio ju je krivom i za ubistvo svog brata Aleksandra Petrovića.
Kurir.rs